Koja je vasa prva asocijacija kada vam neko spomene “Indonezija”?
Prije godinu dana kada bih cula za Indoneziju, prvo sto bih pomisilila bilo je: siromasna zemlja, zemlja sa najvecim brojem muslimana na svijetu, Baliiiiii. Da li je Indonezija samo to? Nakon skoro 9 mjeseci provedenih u ovoj zemlji definitivno sam promijenila misljenje, te sam zaboravila na sve predrasure koje sam imala o tom skriyenom raju.
Kolikoko samo ljudi povrsno razmisljaju ikoliko zapravo malo znaju o zemljama na svijetu, uvjerila sam se tacno prije 9 mjeseci, prije nego sto cu napustiti Bosnu I Hercegovinu. Nakon sto sam odlucila da provedem godinu dana u Indoneziji, mnogi ljudi I oni koje poznajem, a I one koje ne poznajem javljali su mi se da me kritikuju zbog mog izbora.
Otprilike svaki komentar je bio slican: “zar nisi mogia izabrati neku evropsku drzavu”, “St aces u Indoneziji, zarazit ces se tamo”,”Ako odes tamo, natjerat ce te da se pokrijes, pa te posiati da se boris”, I razni drugi komentari slicni ovima.
Dragi ljudi, sta je to sto zapravo znamo o Indoneziji, osim ono sto cuimo od drugih ili sto nam medijske kuce serviraju? Sjecam se kada sam govorila da idem u Indoneziju, nailazila sam na takve komentare, prethodno navedene, ali kada kazem: “Pa u Indoneziji je Bali, imat cu priliku da posjetim kada god pozelim”, odmah su drugacije reakcije bile: “Stvarno, a Bali je u Indoneziji? Blago se tebi…” Pokusavala sam da ostanem flegmaticna na razne komentare I da istrajem u svojoj odluci. Sad avec mogu potvrditi da se ni jednog trenutka nisam pokajala I da iskustvo steceno u ovoj zemlji mi je pomoglo ne samo u mom sazrijevanju, nego I u gledanju na svijet drugacijim ocima, prihvatanju drugacijeg I razlicitog, prilagodavanju u raznim sredinama te naibitniie naucila sam sredinama, te najbitnije, naucila sam da ljude procijenjujem na osnovu njihovih osobina I univerzalnih ljudskih vrijednosti, te da cijenim I budem zadovoljna onim sto imam.
Geografski, Republika Indonezija je smjestena u jugoistocnoj Aziji I djelimicno u Oceaniji, a glavni grad je Dzakarta, gdje sam I nastanjena. Indonezija se sastoji od oko 18.000 otoka, od kojih su 6.000 naseljeni. Zemlja u kojoj se govori vise od oko 300 jezika, a sluzbeni jezik je Bahasa Indonesia (Indonezijski jezik).
Stanovnisto Indonezije dijeli se na cak vise od 700 pripadnika raznih naroda I plemena. Lako je najzastupljenija religija Islam, prisutni su I krscanstvo, hinduizam I budizam. Ovo je je I cetvrta drzava svijeta po broju stanovnika, samo o Dzakarti je naseljeno vise od desat miliona stanovnika. Kada saznate ove stvri o jednoj drzavi, mozete shvatiti koliko ste zapravo sretni sto mozete vidjeti toliko raznolikosti na lednom miestu. Toliko ie razlicitosti, a opet su svi kao jedno. Moto drzve glasi: Ujedinjeni U razlicitostima.
Svi postuju svakoga, svi slave sve praznike, ovo je zemlja gdje harmonija vlada I gdje narod zivi u jedinstu. Koliko je zemalja na svijetu koje su poput ove? Koliko je zemalja u kojima ima toliko razlicitosti, a da nema diskriminacije? Indonesia nije samo Bali, Indonezija je I Yogyakarta, Indonezija je I Manado, Indonezija je I Raja Ampat, Aceh I mnogi drugi gradovi.
Ako odete na Bali, pored prelijepih plaza, imat cete priliku da posjetite brojne hinduisticke hramove I da vidite ritual koje hinduisti sprovode svakog dana, a oni cine vecinsko stanovnistvo na ovome otoku. Ako odete na otok Sulawesi, moci cete prisustvovati jedinstvenoj ceremoniji etnicke skupine koja, iako su krscani, zadrzali su tradicionalni ritual predaka koji nalaze da mrtve ljude ne sahranjuju, vec mumificiraju I drze u svojim kucama.
U Yogyakarti cete imati priliku da posjetite najveci budisticki hram na svijetu “Borobudur”, obidete palate Sultana Jogye, dok cete u Dzakarti moci posjetiti najvecu dzamiju u jugoistocnoj Aziji, a preko puta te iste dzamije vidjet cete I najstariju katedralu u Indoneziji, sagradenu u gotickom stilu. Toliko toga za posjetiti, vidjeti I nauciti.
Sto se tice kulinarstva, riza piletina I sambal je nesto sto vecina Indonezana jede skoro svaki dan. Mnogo vole przenu hranu; prezene banana, przeni luk, przeni krompir, sve sto je przeno nalazi se svakodnevno na njihovom meniju.
Ono sto je za mene mnogo zanimljivo je to sto Indonezani cvrsto vjeruju u mitove o duhovima I ostalim misticnim pricama. Naime, ovo vjerovanje datira iz vremena prije dolaska islama na ove prostore. I danas se neke etnicke grupe u Indoneziji izjasnjavaju kao muslimani ili krscani, ali u stvarnosti praktikuju animnizam. Tako sam imala priliku prisustvovati jednom performansu u Yogyakarti, kada su tokom tradicionalnog plesa prizivali duhove, nakon cega je duh usao u tijelo jedne djevojke koja je pocela da jede staklo, cvijece I koru od banana. Mnoge price o duhovima se vezu za neka mjesta, te sami se oni ne usuduju da posjete ta mjesta jer cvrsto vjeruju u te mitove. U Indoneziji ne postoji otok, a da za njega se ne veze neki mit o njegovom nastanku ili o duhovima koji su nastanjeni na otom otoku.
Iako sam vec 9 mjeseci tu, mnoga mjesta jos uvijek nisam posjetila, a voljela bih. Toliko je jos toga da se posjeti I nauci ali malo vremena. Sigurno ovo putovanje ce biti jednom trenutku zbog napravljenog izbora. Kada bi samo mladi ljudi poceli siriti vidike, vidjeli bi da zapravo potraga za novim iskustvima I ucencje novih vjestina nas inspirise I uci vazne lekcije. Probali poceti gledati na svijet drugacijim ocima.
Kada bi samo zaboravili na sve predrasude, vidjeli bi na nije svijet samo “Evropa”, da je mnogo zemalja koje cekaju da budu otkrivene I posjecene. Zato iskoristite svaku priliku koja vam se nudi za putovanja, za edukaciju, za upoznavanje sa drugim ljudima jer zapravo tako postajete mnogo bogatiji. Bogatsvo je steceno iskustvo, a ne ono sto steknete materijalno.
Writer: Hatidza Ahatovic
0 Komentar